Za Romana Polanskog se oduvijek govorilo da je du'ovan co'ek, sotonist i magijas. U njegovom opusu ima nekoliko filmova koji se cine nadahnutih crnom magijom, posebno filmovi Stanar i Rosemaryna beba. No meni je ipak najdrazi njegov film Deveta vrata. Naizgled jeftin triler, ali za poznavatelje orijentalne tematike to je film u kojem je ipak napravio znacajan otklon od tradicionalnog i dogmatskog prikazivanja zla i Sotone, uprizorivsi je kao kozmicku stvaralacku energiju u liku mlade zene. Takvim prikazivanjem kozmicke stvaralacke sile priblizio se ikonografiji indijskog shaktizma i napravio vrlo njezan i profinjen film o postupku inicijacije koji se odvija kroz izlijevanje neuvjetovane milosti Boginje prema osobi koja naizgled to ne zasluzuje, ali koja, za razliku od izvjestacenih i tastih sljedbenika kulta, posjeduje jednostavnost i nepatvorenu iskrenost. To je njezan film o razotkrivanju kozmicke sile potpuno neupucenom ali cistom i iskrenom sljedbeniku. Film je dostojan umjetnicki izraz shakta bhakti bhave (osjecaja predanosti i ljubavi prema kozmickoj stvaralackoj sili u vidu Velike Boginje) i izgleda kao da ga je snimio neki indijski redatelj iz Bengala.
https://www.youtube.com/watch?v=n98bvtz7Tv8:2608